Bijah u Sjevernoj Makedoniji, jer je njihov olimpijski odbor odlučio krenuti istim ili barem sličnim putem kojim je prohodao HOO osnivajući Sportsku televiziju.
Bijah u Sjevernoj Makedoniji, jer je njihov olimpijski odbor odlučio krenuti istim ili barem sličnim putem kojim je prohodao HOO osnivajući Sportsku televiziju. Zagrizli su imati svoju televiziju. Namjera je jasna – promocija sporta nikad nije bila važnija, a problemi koje imaju hrvatski klubovi i savezi muče i Makedonce. Ideja televizije koja bi bila u vlasništvu olimpijskog odbora, je ideja koja uz pomoć države spašava sport i sportaše od totalne anonimnosti i gašenja klubova, što se u Hrvatskoj događa. Bez brige, i u Makedoniji, ali još ne toliko dramatično. Dizanje svijesti prvenstveno među djecom da sport postoji, prijenosi svakog vikenda, komentiranje na makedonskom jeziku, bez posuđivanja prijenosa i komentatora iz drugih govornih područja je cilj kojim bi i Makedonci pošli. Doduše ne tako brzo i preko noći, kako je to 2011. zamislila Agencija za elektroničke medije, pa je Sportska televizija morala startati u samo 6 mjeseci od totalne nule. Niti prostorija, niti tehnike, niti programa, niti ljudi nije bilo….
I zato sad, kad pogledam što je napravljeno u ovih 12 godina emitiranja, zvuči sjajno. Ponovo smo krenuli u praćenje odbojkaške, košarkaške i rukometne lige. Vaterpolisti imaju drugačiji raspored, krenuli su s regionalnom ligom, no i njih ćemo nekako pratiti, da nam ne zbrišu s ekrana. Oni još imaju u početku 2024. godine i europsko i svjetsko prvenstvo, pa će se klubovi stvarno naći da dovrše domaće prvenstvo tek tamo na početku travnja. Sve njih mi čekamo, Sportska je televizija i te kako spremna pratiti te događaje, do raspleta u doigravanjima ili ponegdje samo kroz lige. A da ne pričam o tome da ćemo kroz prijenose i posebne emisije ove sezone pratiti i domaće hrvačko prvenstvo, da dogovor s karate i džudo savezom uključuje prijenose svih međunarodnih natjecanja u tim sportovima, plus povremeni prijenosi kajak i kanua, sportskog plesa, riitmičke gimnastike i bezbrojnih drugih sportskih događaja. Tu smo, čekamo priliku biti sa sportašima i pokazati Hrvatskoj da i oni postoje, a da stotine djece pokušava naučiti ponešto u svim tim sportovima. Dakako, ne radi se samo i isključivo o učenju sporta ili osvajanju medalja. Znamo da je bavljenje sportom idealan okidač za formiranje pozitivne i zdrave ličnosti, odgovornog pojedinca koji cijeni svoj posao i planira svoje obaveze lakše nego oni koji se sportom nisu bavili.
Pa mi odmah pada na pamet nadolazeći panel „Uspješne u sportu, uspješne u poslu“, na kojem će hrvatske sportske heroine iz prošlosti pokazati koliko su uspješne danas na svojim poslovnim zadacima. Svakako zanimljivo, s dvije strane – em će dokazati tezu koju sam napisao, o boljem planiranju i sigurnijem obavljanju posla onih koji su se bavili sportom, ali i dodati još jednu dozu važnosti ulaganja u ženski sport. Američke studije, koje je nedavno pokazao prof. Uri Schaefer iz Međunarodnog odbora sportske znanosti i fizičkog odgoja na Ljetnoj školi kineziologa u Zadru, upozoravaju da djeca koja se bave sportom već s 13 godina čak 70% odustaju od bavljenja sportom! Razlog – loš ili nezainteresiran trener, loš odnos s prijateljima koji ih vrijeđaju zbog bavljenja sportom, a sami se njime ne bave, a i ne vide perspektivu… Strašno. To svakako treba promijeniti, makar statistika bila samo za SAD, jer ni Europa, ni Hrvatska ne mogu se pohvaliti iole boljim rezultatima. Posebno kad su u pitanju djevojčice.
Pa, da ne bismo ispustili onu prvu misao iz vidokruga – Sportska televizija i ovu sportsku sezonu kreće hrabro u praćenje hrvatskoga sporta i sportaša. Pridružite nam se!
Jura Ozmec