Borba za opstanak

Došlo je proljeće. Počinju završnice mnogih loptačkih prvenstava u Hrvatskoj, Europi, svijetu. Sportska je televizija prošloga vikenda prenosila dva derbija, rukometni i odbojkaški. PPD Zagreb je naizgled lako svladao Nexe, a odbojkaši Mladosti su još i lakše pobijedili osječku Mursu. I, gdje su onda ti derbiji? Gdje je neizvjesnost? Svatko pametan će lako primjetiti da se svi ti klubovi, baš kao i na primjer Jadran i Jug u vaterpolu ili netko od četiri izjednačena košarkaška giganta trebaju sastati još mnogo puta do konačnog dizanja pehara. Nije ovo gotovo. Postoje još i lige za prvaka, pa doigravanja, postoji još podosta dobrih dvoboja. Neki će se, baš poput PPD-a i Nexea još morati suočiti i u SEHA ligi. Ludilo. Sve, ili gotovo sve iz hrvatskih dvorana, bazena ili stadiona gledat ćete na Sportskoj televiziji. Dočekali smo i to. Uostalom, samo kao primjer da u tim dvobojima ima i čudnih situacija je odbojka. Mursa je samo 3 dana prije ligaškog dvoboja svladala Mladost u Zagrebu u finalu Kupa Hrvatske „Vinko Dobrić“ rezultatom 3:2. Predivna utakmica, odbojkaška poslastica, tribine ispunjene, navijanje, bubnjevi s obje strane. I to ste vidjeli na našoj televiziji. Sad samo trebamo zakoračiti u završnice i probati ponuditi baš one ključne susrete. Valjda će i gledatelji dolaziti i navijati, pa da i kulisa TV prijenosa bude bolja.

I dok nema više alpskog skijanja, logično – došlo je proljeće, neki se drugi sportovi bude i u pojedinačnoj i u ekipnoj konkurenciji. Pa i skijaški sportovi. Sa sportom nikad nije dosadno, uvijek ga ima. Evo, na Europskim igrama u Krakowu, koje su u srpnju, gledat ćemo skijaške skokove!? Vama, koji sve znate o sportu (zato i gledate Sportsku televiziju i čitate ovaj web) jasno je da se radi o posebnoj podlozi na samoj skakaonici i posebnim skijama za skakanje u ljeti, ali se radi većinom o istim skakačima kao i zimi. Vrijeme „sezona“ i „pauzi“ izgleda da je odavno prošlo. Sportaše danas raubamo uzduž i poprijeko. Tko izdrži, pričat će. Ako imamo dvoransku atletiku, zašto ne bismo imali i ljetne skijaške skokove? Ako smo odbojku iz dvorane „premjestili“ ljeti i na pijesak, a ima i verzija na snijegu, uz modificirana pravila, zašto ne bismo bili ponosni na hrvatske rukometaše na pijesku ili uživali u majstorijama nogometaša na istoj podlozi? Uz te modifikacije postojećih i svima znanih nadmetanja, sve smo skloniji uzdizanju i novih sportova, poput recimo teqballa. Sport je to koji se u načelu igra na stolu sličnom stolnom tenisu, malo zakrivljenom, s nogometnom loptom, glavom i nogom, maksimalno tri dodirivanja. Evo, i Hrvatska je nedavno dobila savez koji je ekspresno primljen u HOO. Kažu da je to najbrže rastući sport u svijetu. Vjerujem, jer je dinamičan, brz, a i Sportska ga je televizija već pokazala i još će. Taj se, pak, može igrati i na pijesku i u dvorani, pod krovom ili na otvorenom, uz uvijek isti stol i istu loptu. Univerzalan.

Što je, ipak, s „klasičnim“ sportovima? Što je s plivanjem, gimnastikom, kajakom i kanuom, streljaštvom, mnogima drugima? Prijeti li im gašenje, manjak zanimanja publike? Prijeti li im da neki izgube status koji financijski jako puno znači – olimpijski status? Hoće li na OI 2036. biti ijedan sport kakav danas znamo? Točno bi bilo reći da sigurno neće svi nestati, no da će doći do vrlo jakih promjena, to je bjelodano. Najslabiji sportovi, pri tome mislim organizacijski, prvi će ispariti. Samo jake će federacije uspjeti opstati u olimpijskoj obitelji i koristiti novac koji MOO dijeli nakon svakih Igara. Baš na tom tragu će se stvari događati i na nižoj razini, u nacionalnim olimpijskim odborima. Ukidat će se financiranje, gasit će se savezi, nestajat će sportovi. Znam, ovo zvuči jako crno, no tako stvari stoje, to su činjenice.

Borba za opstanak  je odavno počela.

JURA OZMEC