Zar su uopće važni razlozi zbog kojih je Marko Livaja otkazao svoje reprezentativne nastupe do kraja karijere? Zar je važno je li to napravio u četvrtak ili nedjelju?
Zar su uopće važni razlozi zbog kojih je Marko Livaja otkazao svoje reprezentativne nastupe do kraja karijere? Zar je važno je li to napravio u četvrtak ili nedjelju? Čini mi se da je puno važnija činjenica da će ta reprezantacija i bez Marka i bez bilo koga drugog biti cilj svakog klinca koji počinje igrati nogomet. Zauvijek. Ta reprezentacija i svaka druga reprezentacija je vrh ne samo sportskog, nego i općeg društvenog shvaćanja odanosti prema ciljevima koji nadilaze uske privatne interese. Svaka reprezentacija je vrh našeg osobnog angažmana u sportu i životu, kao igrača ili kao navijača. Tako će uvijek biti, tako uvijek, zapravo, i mora biti. Tko neće imati hrabrosti biti u njoj - taj u reprezentaciji neće biti. Točka.
Dakako, Zlatku Daliću baš neće biti ništa lakše zbog toga, u situaciji u kojoj je, sad već ozbiljno načet na pozicijama napadača ove sjajne ekipe, ali i on se odavno postavio na čelo ovog vrhunksog sportskog stroja znajući da su baš svi, pa i on, zamijenjivi.
Istodobno, kao da je Tin Srbić nezamijenjiv dio vrhunske svjetske gimnastike. Nije, naravno, jer uvijek će biti onih koji žele i koji će biti bolji, brži, spretniji, no mirnoća, stav i vježbe koje je i opet pokazao, na svjetskom prvenstvu, mogu i trebaju biti uzor mnogim sportašima, ne samo u pojedinačnom sportu. Sportaši nisu isti kao mi. Govorim o vrhunskim sportašima. Kad od njih čujete izgovorene rečenice kao kod Tina, kad kod njih vidite strast bavljenja sportom, kad s njima proživljavate vježbu, nastup, utakmicu, tek onda znate da je vječna rečenica kako je sport sažetak života u kratkom periodu točna. Izdržati pritiske, treninge, ozljede, probleme, pa ako želite i novinare, nije baš jednostavno.
Imam sreću sudjelovati u projektu Morane Paliković Gruden i HOO-a “Glas žena u sportu”, kojem je cilj pomoći sportašicama, trenericama i administrativkama u sportu da se bolje snalaze u elektroničkim medijima. Putujući Hrvatskom kao dio te radionice shvatite da je ženama, djevojkama i djevojčicama doista teže nego muškićima. Pritisci okoline, puno manji interes medija uopće za ženski sport, a na kraju i ponekad izražena potreba da pred kamerama izgledaju kao glumice ili barem slavne pjevačice stvara ženama u sportu dodatne obaveze i velika opterećenja. Baš zato me vesele rečenice sad već bivših sportašica, olimpijki kako bi se i one bolje osjećale i razvijale svoje potencijale pred kamerama i novinarima tijekom aktivne karijere, samo da su imale ovakve radionice. Pritisnute stereotipima, nametanjem pravila iz sumnjive sportsko-zabavljačke okoline te danas gotovo zarobljene u društvenim mrežama, sportašice zapravo traže putokaz, zadani smjer kojim mogu uteći iz košmara koji im se, pretpostavljam, javlja u glavama još s 13, 14 ili 15 godina. Glas žena u sportu taj je putokaz. Radionice nisu rađene u obliku da se svatko mora pridržavati rečenica tamo izrečenih, nego doista kao paljenje svjetla u tami društvenih mreža i povremenih kamera koje tu i tamo ulaze u živote sportašica. Uostalom, u sklopu tog projekta više je nego lijepo vidjeti da baš Sportska televizija daleko odskače s postotkom praćenja ženskoga sporta od ostalih nacionalnih TV kanala. Jest, postoje neke dileme unutar saveza koje i ove godine pratimo, koliko pratiti ženske lige, no mi ćemo, kao Sportska televizija svakako inzistirati na tome da ženskoga sporta ima što više na ekranu. Ne pomažemo mi time samo sportašicama, nego i hrvatskom sportu u cjelini, a najviše razvoju društva.
Niste li sugurni da je tome tako - posjetite i konferenciju “Uspješne u sportu - uspješne u poslu”, u petak, 13. listopada u hotelu Westin i uvjerite se.
JURA OZMEC