Napokon će Hrvatski nogometni savez izgraditi nekoliko travnjaka na kojima se može igrati nogomet po svakoj vremenskoj prilici
Napokon će Hrvatski nogometni savez izgraditi nekoliko travnjaka na kojima se može igrati nogomet po svakoj vremenskoj prilici i neprilici. Dobro, neće Šuker i Vrbanović sami uzeti lopate u ruke, već su posao dogovorili s nekom iskusnom talijanskom firmom, a prije toga osigurali novce od UEFA-e. Nove će travnjake vidjeti Kranjčevićeva, Maksimir, Zaprešić, Koprivnica, Pula i Vinkovci. Tako bar obećaše na Skupštini, pa zašto im ne vjerovati? Ionako već desetljećima uvjeravaju javnost kako bi te radove trebala napraviti država, lokalna zajednica, sami klubovi i svi drugi… samo ne Savez. Sad su malo promijenili ploču i sami kreću u zahvat. Tim ritmom ćemo, ako dobro računam, za dvadesetak godina dobiti i nacionalni stadion koji je, kao, cilj HNS-a. S Poljuda su zbog konstantnog okršaja sa Šukerovim Savezom rekli da njima nitko ne treba graditi novi travnjak. To zapravo i ne čudi kada znamo da tamo gledatelji noću ulaze na stadion i sami sređuju travu. Jedino sam malo zabrinut za građevinske papire koje HNS treba potpisati primjerice s Gradom Zagrebom, a dva su stadiona u glavnom gradu. Naime, u ozračju raskidanja ugovora oko izgradnje nogometnog kampa na Sveticama, ne znam hoće li se sva papirologija riješiti kako bi se travnati pokrivači na stadionima zamijenili u onoj skroz kratkoj stanci između kraja ovoga i početka idućeg prvenstva. Barem svi poznajemo hrvatsku birokraciju. Nema puno vremena, iako valja konkretno u Zagrebu, skinuti kapu onima koji su već prvih dana lijepoga vremena požurili na stadion na zagrebačkoj Klaki i položili tartan za atletičare. Valjda će se onda uskoro krenuti i obaviti i sve ostale radnje predviđene za učvršćivanje atletike u glavnome gradu. Istodobno je Janica Kostelić obećala, pa i potpisala novce za atletsku stazu u Kninu, a bilo bi super da se doista i završi ona pompozno najavljivana atletska podloga u Vukovaru. Možda bi se tada netko tamo i počeo baviti atletikom, jer je to i bio neki uvjet.
Dobar je tjedan iza nas. Ako ništa drugo, zatoplilo je. Evo, imao sam prilike gledati treću utakmicu finala muškog odbojkaškog prvenstva između zagrebačke i kaštelanske Mladosti. Napeto. Zagrepčani su nakon 6 godina oteli Kaštelanima titulu prvaka, ali nije to bila odbojka na visokoj razini, bojim se. Ivan Rančić, trener Kaštela i hrvatske reprezentacije imat će problema sastaviti dobru mušku vrstu za primjerice Mediteranske igre ovoga ljeta. Sličnu muku ima i vječni Lino Červar na rukometnoj klupi, no stari je lisac Šveđanima usred Švedske oteo pobjedu u drugoj prijateljskoj utakmici mini ciklusa gostovanja na sjeveru. Gledali smo na SPTV-u kako to počinje funkcionirati, iako nema nekih imena koja smo napamet znali, a pojavili su se neki novi igrači na koje se, očito, još i Lino navikava. Vidi se to u time-outovima. Do ključnih utakmica s Crnom Gorom trebalo bi sve biti u redu. Naročito i zato jer je Lino uveo nova pravila, kojih se svi moraju pridržavati, pa je tako Stipe Mandalinić drugu utakmicu gledao s tribine, jer je bio kažnjen zbog prigovora. Samo naprijed, Lino! Vaterpolisti, pak, nemaju tih problema, oni su i bez najboljeg vaterpolista Globusa Sandra Sukna na visokoj razini na turnirima širom svijeta, pa i ovoga vikenda u Rijeci, na Europa kupu. Zanimljivo je da je svojedobno i vaterpolski izbornik Ivica Tucak kaznio baš najboljega – Sandra Sukna zbog neposluha, kasnije ga je vratio u reprezentaciju i tada je počeo dobar vaterpolski niz. Jedino je šteta što je kabelski kanal za koji su se odlučili da ih prati nevidljiv većem broju Hrvatica i Hrvata, pa tako i njihovi uspjesi koliko god veliki bili nemaju onu potporu javnosti, a bojim se ni sponzora, kakvu bi Perica Bukić i ekipa voljeli imati.
No, nisu sami…
JURA OZMEC